“Umjetnost mijenja svijet, a film itekako utiče na na to.”- H. Ć.

Dragi čitaoci, u ovom članku ćemo pokušati na malo drugačiji način, tačnije u vidu intervju-a upoznati Vas sa našim dragim kolegom umjetnikom i njegovim dosadašnjim uspjesima. O kome se radi, pročitajte u nastavku.

  1. Možeš li nam se ukratko predstaviti?

Moje ime je Ćoralić Husnija, i dolazim iz Tuzle. Rođen sam 12.3.1994. godine u Cazinu. Za put u Tuzlu je kriva moja želja da upišem glumu na ADU koju sam diplomirao 2018. godine u predstavi ”Pijani” Ivana Viripajeva. Od malih nogu pokazujem talenat za gotovo sve grane umjetnosti, a sve to njegujem i danas. Ja sam jedno veliko dijete koje je i dalje znatiželjno, kojeg sve zanima, i koje traži razne kanale u umjetnosti da iskaže ono što osjeća i misli. Možda i klasični ekscentrik. Film je jedna vrsta toga kanala koji objedinjuje mnogo toga, tako da ću se svakako nastaviti baviti režijom.

Otvorenog sam uma i slobodnog duha, zanimljivog i neobičnog senzibiliteta. Živim u trenutku.

Stvar koja je najviše uticala na mene i koja tako još djeluje je muzika i poezija.

 

  1. Odakle potiče ideja za film?

Ideja za film, ili bolje reći, segment filma – kadar gdje djevojka kaže jednim od likova koliko je sati – dugo se vrtio u mojoj glavi kao nešto što bi bilo jako zanimljivo prikazati. Tada nije bilo nikakve riječi o filmu, samo taj dio kojeg bi negdje nekad nekako ubacio. Na osnovu toga događaja, toga dijelića, počeo sam da gradim film. Sve je prvo nastalo kao sinopsis za film, kao jedan od zadataka za FAMU (filmska škola u Pragu koju želim upisati). Prva verzija filma uopće nije ličila na finalnu, sve se to dugo brusilo i uređivalo do onoga što vidimo danas.

 

  1. O čemu film govori?

Film govori o slobodi.

Naravno da će gledalac vjerovatno uvijek vidjeti nešto drugo, još neku novu dimenziju. Film govori, kroz duhovitu prizmu četiri prijatelja, i o stanju u svijetu, svijetu u kojem odavno nešto ne štima. O tome kako mi s tim prizivamo kraj svijeta, koji se na kraju filma na simboličan način i dogodi.

Režiser uvijek zna o čemu mu govori film, ali gledalac će mnogo toga više da vidi, a sve to što vidi je itekako tačno. Tako da film može govoriti u bilo čemu. Stvar je u oku onoga koji gleda i provikacije koja se javila u njemu.

 

  1. Postoje li planovi i ambicije za dalja snimanja?

Od upisa na FAMU ne odustajem, tri puta nisam uspio. Sad bi trebala biti četvrta sreća. Mislio sam odustati, ali se slučajno javila nova ideja za film, a s njom i ideje za druge zadatke.

Scenarij za novi kratki film je napisan, kao i knjiga snimanja. Film će se zvati ”Paralele”, i to je ljubavna drama sa elementima ljubavi. Potpuno drugačije od svega predhodnog.

 

  1. Šta misliš o Festivalu?

Ovaj festival je dokaz da se sve može kad se hoće. Kad se okupe ljudi sa istim ciljem i zajedno grade ideju, ideju koja uvijek bude realizirana jer ekipa djeluje kao pojedinac, to uvijek urodi plodom. Sretan sam što mogu biti dio nečega što je tek u razvoju, što tek počinje da dobija svoj oblik. Festival je svakako osviježenje koje je potrebno da se čovjek vrati svojoj najbitnijoj hrani – kulturi.

 

  1. Misliš li da je film, kao forma umjetnosti, značajna za mlade ljude?

Umjetnost mijenja svijet, film itekako utiče na na to. Čovjek kad gleda film, on je potpuno van poimanja vremena i sjedinjuje se s filmom, živi tu realnost. Mnogo je filmova koji su generacijski oticali na mlade ljude, npr. ”Kosa” od Miloša Formana. Film je forma koja imitira stvarnost, i ako je ta stvarnost emocionalno povezana s mladim ljudima, ona itekako onda može da utiče na njih, da ih mijenja i gradi kao ličnosti. Film je vrsta odgoja i načina kritičkog razmišljanja mladih ljudi. S toga, film je uistinu jako značajan za mlade ljude.